Dopunio bih naslov sa 'i na Savi'
Prva Salauka me je zadesila na Savi pre više od 20 godina... Lep letnji dan, usidren u visini šljunkare u Bloku 45 na sred Save...
Prvi znaci nevremena bili su vreo vetar sa sitnim peskom, pa ptice koje panično lete nizvodno. Pogledah uzvodno kad crni front polako zaklanja Ostružnički most i nadire ka nama.
Dok smo podigli sidro i pokrenuli čamac, talasi već veliki. Okrenusmo na jedvide jade nizvodno a talasi k'o kuća. Imao sam utisak da će voda da prebaci krmu kada upadneš u rupu između dva talasa...
Nije puno prošlo, dokopasmo se donjeg špica Međice i polako njim zaklonjeni okrenusmo čamac uzvodno. Mic po mic, stigosmo do gornjeg špica Međice, Salauka polako jenjava i mi bezbedno prilazimo vezu...
Druga Salauka me strefila pre desetak godina na Dunavu pri povratku sa Malih voda, kod Pančevca barže lete levo-desno a talasi na Dorćolskom keju prete da se preliju na stazu.
Kod 25. Maja k'o u kazanu, nije bilo šanse da uđemo u Savu. Kad talas pukne u pramac, prebaci vodu preko celog čamca koja je ulazila u kabinu pored zatvorenih prozora (nemam keder na okvirima gde naležu prozori

).
Polako držeći se banatske strane doplovismo u visinu Gardoša, pa polako po dijagonali pored hotela Jugoslavije i Konjskog ostrva zamakosmo u Savu a tamo skoro da nema talasa.
Veoma neprijatno iskustvo, ukoliko te zadesi Salauka na vodi, beži u zaklon na obali. Ako to nije rešenje, pramcem u vetar i talas i sačekaj da prođe...