Evo da ispričam moje iskustvo...
Regata 2022...Bogojevo, vezani smo u krugu prevodnice, sa Dunavske strane. Kraj je juna, i neopisiva je žega, oko 40 stepeni, među najtoplijim danima tog leta. Neposredno pored mene je vezan jedan mali Beogradski brodić sa vanbrodskim motorom, na kojem sam plovi dedica sa svojih 75-80 godina. Cirade su mu spuštene... Odjednom, pažnju mi privlači neka lupnjava i galama sa psovkama sa komšijskog broda, dok u jednom momentu vidim da dedica ispada od ispod cirade u vodu, i viče da je izbio požar. Odmah se na merdevinama popeo nazad na brod i digao ciradu sa moje strane, i tada sam video da mu gori pod u kokpitu. Ljudi sa obližnjih brodova, takođe zbunjeni situacijom su mu dovikivali da baci ćebe na vatru, a deda kako se uspaničio, okliznuo se na prosutom benzinu na linoleumskom podu kokpita, i ponovo ispao iz broda kao i malo pre. Dok je deda po drugi put isplivavao iz vode, našli su se tu neki pribrani ljudi sa pp aparatom... koji je zakazao. Opet panika... U to dolazi jedan čovek sa ispravnim aparatom i za tren oka gasi požar.
E sad, ispostavilo se da je dedica ispod spuštenih cirada, na 40 stepeni krenuo da pretače gorivo iz kanistera u rezervoar VB motora, istovremeno, radio mu je plinski frižider. Pretpostavljam da se tokom pretakanja vazduh pod ciradom toliko zasitio od benzinske pare, da je došlo do toga da je pilot plamen iz frižidera uspeo da zapali tu smešu benzina i vazduha. Dedica se tu verovatno uplašio, i prosuo po podu benzin koji se takođe zapalio, i na koji se dva puta okliznuo i ispao iz broda.
Sve ovo se završilo sa blagim opekotinama u predelu članka, bez neke bitne materijalne štete.
E sad, tu sam se i ja našao prilično nespreman za ovu situaciju. Kao prvo, kada sam video da komšijski brod gori, nisam bio siguran šta da uradim. PP aparat sam imao na brodu, ali u nepoznatom stanju, i zatrpan svim i svačim ispod klupe u kokpitu. Ono što mi je u tom trenutku padalo na pamet je da se odvežem i pokušam da se udaljim od zapaljenog broda, iako sam to odmah otpisao, jer bi to trajalo isuviše dugo kada bi vatra, ne daj bože zahvatila njegove cirade, što je realno moglo da se desi za tren oka. Jedina ispravna odluka je bila pokušati ugasiti vatru što pre, što se i desilo.
Kada sam stigao kući sa regate, jedna od prvih stvari koje sam uradio je da proverim ispravnost postojećeg pp aparata, kupim još jedan novi, i oba montiram u brod na potpuno pristupačna mesta. Ovo je bila škola života, koja nas na svu sreću nije koštala, ali sam barem ja izvukao pouku, i sa pp aparatima na brodu se više ne igram, imam ih na brodu dva komada...jedan manji, i jedan veći.
Odušak na rezervoaru ne verujem da može da prouzrokuje isparenja u toj količini kao što je to bilo u ovom slučaju kada je deda pretakao gorivo. Osim toga, tu se više stvari poklopilo... Imao je spuštene cirade, a napolju 40 stepeni. Pored svega toga, ja bih na tvom mestu Uroše ipak preduzeo neke mere sigurnosti. Mislim da je najbolje da kada završiš plovidbu jednostavno zavrneš odušak, a za vreme plovidbe motor troši gorivo i u rezeevoaru se stvara blagi podpritisak, pa isparenja ne bi trebalo da izlaze. Ako imaš mogućnosti, nije loša ideja ni da izvedeš odušak.
Najbolje rešenje od svih je da baciš vanbrodski motor, i ugradiš redovan brodski na dizel.
