Taj dan kad smo stigli, Bogi i ja smo se odmah bacili na pecanje da se ne dosađujemo, dok vidimo šta ćemo. Na prvi zabačaj, mali je samostalno izvukao svoju prvu ribu! Bio je presrećan i rekao je da sve što želi da radi je da peca i da se kupa...!
Jedan od ljudi koji su gore vezali svoje kabinaše i tu su očigledno duže vreme, prošao je sa svojim pomoćnim-gumenim čamcem pored nas, usporio i pita:
"Ima li ribe, radi li šta?",
-"Samo jedna štukica ali mala pa sam je vratio" odgovara Zveki,
"Hoćeš samnom dole do mosta, da zabaciš varalicu tamo da probaš?" pita me čovek, iako se vidimo prvi put u životu, a ja sam mu se zahvalio ali sam morao da odbijem, jer smo tek stigli i nisam hteo da ostavim ženu i malog same, zato što još nismo ništa isplanirali.
Svejedno, taj gest čoveka mi je prijao i učinio mi boravak lepšim. Svaki put bismo se javili jedni drugima kad prođemo pored, a on bi otpozdravio i pitao:
"Gde je naslednik, jel spava?" i smanjio bi gas i prošao polako, da ne talasa i ne pravi buku.
#
Sutradan je svanuo divan dan, bez oblačka. Odlično smo spavali, ja dobrim delom i znajući da prognoza ne najvaljuje kišu i vetar i da će biti vedro. Dobro uvezani i u zavetrini od onih jačih Dunavskih vetrova, proveli smo mirnu noć na ovom mestu, a pred zoru smo čuli samo par komšijskih gumenjaka kako prolaze da bi otišli na pecanje kod Pupinovog mosta. I uredno, svaki put kad prolaze, na Tomosu bi smanjili gas pored nas.
Ustajemo uz cvrkut ptica, i doručkujemo nešto jednostavno a ja primetivši akciju na površini vode, odmah uzimam štap i radim sa varalicom. Rezultat, nula bodova...Ostavljam štap i uzimam telefon da se javim, Mileta zove i pita:
"Gde ste, jeste li još gore?"
- "Jesmo, dolaziš li do nas, danas kuvamo dobar pasulj?"
"Evo me na čamcu, čekam da mi ćera dođe pa dolazimo zajedno."
- "Odlično, Maja je pripremila sve za pasulj i nalila vodu, a Zveki se prijavio da ostane da kuva. Mi ćemo zato da se premestimo na gornji špic da se kupamo, pa navratite do nas na kupanje."
- "Dogovoreno!"
Pasulj spreman za kuvanje, Bogi oblači šorc za kupanje, stavlja "mišiće", šlauf, uzima dušek i sve što je mogao da ponese i govori mi da je spreman!
Odvezujemo se i isplovljavamo, a Zveki vezuje bočni kanap koji je do malopre bio vezan za nas, i ostaje da pazi na pasulj:
Kod gornjeg špica kupanje, a ubrzo nam se pridružuju Mileta i Nevena u toploj vodi:
Vraćamo se posle par sati na poziciju, i Zveki kaže da je pasulj spreman i da može da se zaprži. Za to vreme smo Mileta i ja pokušavali da povežemo Hondin obrtomer na njegovom Cranchiju, ali na kraju se pokazalo, bezuspešno, jer je nedostajao deo instalacije na samom motoru. Neko je menjao način na koji se uzima signal sa motora pa odustajemo od toga i bacamo se na vruć i ukusan pasulj sa slaninom i kobasacima.
Kasnije tog dana, mali je posle mnogo nagovaranja legao i Maja je prilegla sa njim da bi se on brže skrasio i zaspao. Mileta je posle nekog vremena upalio Hondu, pozdravio mene i Zvekija i laganim gasom isplovio i otišao nazad nizvodno. Kad je mali zaspao, Maja je ustala i pita mene:
"Gde nestade Mileta? Bio je vezan za nas?",
- "Odoše kući, eno ga upravo dole kod mosta, vidiš?"
"Pa kako je to moguće kad nisam čula motor uopšte...?"
- "Lepo, ima čovek Hondu..", odgovaram ja u šali, ali i sa dozom ozbiljnosti jer je taj motor stvarno tiši od svih koje znam.
#
Iz zadnje kabine, vadim svoj gumeni čamac... I znam da sam ga okrpio početkom godine i to na velikom broju mesta, ali odlučujem da se posvetim duvanju čamca da bih video da li uopšte može da se koristi ili ne, pa ako ne valja da ga izbacim sa broda. Za čudo, električna pumpa ga naduvava do kraja i on ostaje naduvan, ne deluje da bilo gde ispušta. Odlično, oblačim prsluk na sebe iako znam da plivam, ubacujem veslo i pribor pecanje i ulazim u čamac. Pluta! Nestabilan je i teško se vesla, ali ga i doživljavam više kao dušek nego kao čamac pa me to ne uzbuđuje. Zovem i Zvekija da mi se pridruži pa da odemo preko kanala da nahvatamo kedera i da zabacim varalicu koji put. On ulazi unutra, i sa dvojicom je stabilniji i bolje se vesla. Eto nama zabave !
Neko vreme smo proveli na gumenjaku, i nahvatali smo dovoljno kedera a na varalicu ništa, čak ni udarac. Ni to me ne dotiče jer smo ovde pre svega da bismo boravili na vodi, opustili se, i družili.
I narednog jutra sam otišao u obilazak terena gumenjakom, i to mi je prijalo, pa sam rešio da ga zadržim za ove letnje varijante.
Boravak i druženje u Vojnim baštama je bilo odlično, samo šteta što nije duže trajalo. Nadoknadićemo prvom sledećom prilikom
Pozdrav svima koji prate forum
