PLovidba Tisom do Aldja - na 190 km u Mađarskoj
Poslato: Ponedeljak 31 Jul, 2023 11:10
Plovidba Tisom kroz Srbiju i Mađarsku 2023. godine sa drugarima iz marine "Stenka" iz Beograda je dogovorena na prošlogodišnjem druženju u Pančevu i plovidbi Dunavom. Prvobitna zamisao ( dok nas je držao entuzijazam prvog dogovora) je bila da se plovi do "tiskih jezera na severoistoku Mađarske", što je plovidba za respekt u našim uslovima. Kako se vreme plovidbe približavalo tako je društvo polako osipalo ( nekima plovilo nije potpuno ispravno, nekima kućni ljubimci nisu imaali urednu dokumentaciju, neki su zbog iskustava drugih o strogim pravilima kojih se treba pridržavati u žemljama EU odustali). Na sastanku u marini "Stenka" 15.juna 2023 se dogovorila grupa od 9 plovila da 10.07.2023. godine krene plovidbu Tisom , pa dokle ko bude želeo i hteo. Ja sam sa porodicom isplovio 10. juna oko 9 h iz marine "Diskont" u NS gde sam zbog niskog vodostaja Dunava 5. juna došao iz moje marine "Nautika 1981" u "ribarcu". Plovidba Dunavom nizvodno do Slankamena je prijatna i opuštajuća, tako da je skoro nismo ni osetili. Privezao sam se u Titelu na desnu obalu, skoro na mestu gde sam pre dve nedelje bio na vezu sa regatom VV. Ekipa iz Beograda je taj dan zanoćila na 1200 km Dunava u kanalu iza ostrva preko puta vikendice pok. oca Žapca iz regate REKA. U Titel su stigli sutradan u kasnim popodnevnim satima. Zbog gužve na obali ( a i da bi bili zajedno ) usidrili smo se na kraju plovnog puta Tise naspram plaže u Titelu. Beograđani su opčinjeni Tisom i Titelom, tako da su četiri plovila odlučila da ostanu u Titelu i da ne plove dalje. Nas pet plovila je posle tri dana druđenja u Titelu krenula dalje , put Mađarske 13.07. . Prvi dan smo plovili do Babatova ( mesto na Tisi, naspram Elemira"). Plovidba Tisom uzvodno (vezani svih pet plovila) zajedno je dosta dobro sinhronizovana. Druženje i boravak u lepoj čardi na obali je pokvarilo nevreme koje nas je zadesilo pred samu noć. Jaka kiša i led mi nisu dozvolili da skupim tendu, tako da ju je vetar oparao i pocepao, a konstrukciju tende od cevi isavijao. Sva sreća da su mi kanapi izdržali jer su na mene dalje bili vezani drugi brodovi, od kojih sam ja većinom manji. Ujutro ( oko 11,30 h) smo krenuli prema Novom Bečeju i jedinoj prevodnici na Tisi. Za beograđane , nenaviknute na prevodnice , to je bio ozbiljan zadatak. Nakon prevodnice na Tisi, brzo smo stigli u Novi Bečej, ali smo mesto za privez našli tek na kraju urbanog dela obale Tise , na kraju gradskog područja, tako da je snabdevanje podrazumevalo angažovanje taksista. Interesantno, da ni u jednom mestu uz Tisu od Babatova do granice sa Mađarskom nema bar tapetara koji bi nam ušio tendu. Našao sam u Novom Bečeju sarača koji se prihvatio da ištepa platno tende gde se rasparalo i pocepalo. Popravke i snabdevanje smo završili sutradan oko podne i krenuli do Sente. Na privezu u marini u Senti sam prepoznao plovilo Calipso Djordja Jovičin. Nisam se nikome uz put ranije najavljivao jer je "ekipa" takva da se ne može sigurno znati kog dana ćemo biti u kom mestu. Nakon sidrenja, čuli smo se telefonom i Djordje nas je posetio na brodu ( bili smo usidreni u vikend naselju iznad Sente) . Družili smo se do pred veče, a Đordje mi je obećao pomoć u snabdevanju ako se ne organizujem sa ekipom iz Beograda drugačije. Sutradan nas je Djopdjev prijatelj i član posade regate VV 2022 odvezao u grad da kupimo gorivo. Oko 10 sati smo se uputili prema Kanjiži. Plovidba Tisom je predivna i opuštajuća. Uz put smo joj se divili i računali da ona sa dubinom od 8 do 20 m po količini vode u toku. ne zaostaje puno za Dunavom. U Kanjiži smo se vezali za obalu iznad kupališta. Poučeni iskustvom iz Babatova, na svaki povetarac sam "skupljao tendu" i proveravao kanape. Najavili smo se kapetaniji za prelazak u Madjarsku sutradan oko 11h, a ona je obezbedila graničnu policiju i carinu. Ekipa se ovde dodatno osula jer jedna posada nije imala saglasnost oba roditelja da sa njima prelazi granicu maloletna osoba, druga nije imala porvrdu za "antitela" uz pasoš za psa, a treći je konstatovao da mu instalacije i oprema nisu zadovoljavajući , a količina alkoholnih pića prevazilazi dozvoljene kvote. Praksa je da nas naša kapetanija ( na izlazu ) najavi kod kapetanije Mađarske u Segedinu ( ulazna ) tako da nas tamo očekuju sa svim podacima koja smo popunili ( "lista putnika i ...." ). Niko nas nije najavio, niti nam bar rekao da se sami najavimo mađarskoj policiji i carini, tako da smo ostavljeni "na leru". Ja sam u međuvremenu kontaktirao prijatelja rotarijanca, da nam obezbedi vez za naša dva plovila i "da nam se nađe" jer on živi i radi u Segedinu, bavi se nautikom i govori srpski. Aron (prijatelj) je animirao policiju i carinu da izađu na teren , na vodu, i obave granične formalnosti. Kao ynak dobrodošlice sačekao nas je sa rashlađenim velikim šampanjcem Proseco te smo dolazak u Mađarsku "uredno" proslavili. Ne mogu govoriti o graničnim formalnostima kao redovnim, jer su me ranije na regatama detaljno kontrolisali: dokumentacija o registraciji plovila, dozvola za upravljanje, signalizacija, zaštitna oprema- prsluci, protivpožarni aparat. prva pomoć, količina alk. pića. Jedino što su nam najavili kontrole "alko-test"-a čak i više puta na dan ako upravljamo plovilom .Vezali smo plovila u Yaht klub DOKK u centru Segeduna, neposredno ispred carine. Cena boravka ( vez, voda, struja, kupatilo,....) je 30 eur na dan. Dva dana smo se odmarali u Segedinu, a treći dan smo krenuli za Alđo. Morao sam proveriti sve "naputke" koje sam od Terce dobio. Alđo je mesto na 15 km iznad Segedina, sa novom marinom lepom čardom,...... Sve pohvale za gostoprimstvo. Cena veza je 10 eur na dan za plovilo . Ima struja, voda,....Vesti o nevremenu i štetama kod kuće, u marini,... su nam pokvarile raspoloženje i skratile boravak u Mađarskoj. Problem boravka u Mađarskoj nas koji ne znamo mađarski jezik je što retko ko ( iznad Segedina - niko) ne govori srpski, sve se plaća samo u forintama ( euro zaboravite). kafići i čarde nemaju Wi-fi, tako da je "roming" jedina veza sa svetom. Povratak je bio "laganica", u Kanjiži su nas čekali drugari, pa smo povratak proslavljali po čardama u Kanjiži, Senti, Bečeju i Titelu. Druženje je bilo opušteno, bez nervoze, a sve se dogovaralo i obavljalo spontano.