Ovo se baš ne može podvesti pod nevreme na Dunavu, ali nije daleko od toga. Kao i svakog maja dešava se da je vodostaj povećan, tako i ovog. Dunav nosi sve i svašta, često neka vrba ovećih gabarita pokupi i neku bovu, čamac i dobro pomeri, izgrebe i sl.
Juče po podne sam boravio na čamcu. Zveki mi šalje sliku nekog čuda od grana koje je prošlo pored Radeckog, i kaže bolje da bežim. Kada sam u daljini ugledao to čudo, baš je bilo za bežanje. Ostrvo granja, prečnika 20-tak metara. Brzo zovem čuvara da ga presretne iznad bova i čamaca Šlepa, jer ako udje medju čamce, karambol nam ne gine. Ode čovek gura, smederevcem, čini mi se ni da makne. Ja stojim na pramcu i razmišljam dal da bežim ili ne, ako me pogodi završiću na ušću, a može me i potopiti. Strah mi se neki uvukao, predje to čudo preko nekih bova iznad mene kao i da ne postoje. Mic po mic primiče se, prodje na pola metra od Cranchi-ja, mogao sam sa čamca da zakoračim na njega. Preživeh ovaj put.
