Priče sa reke
Poslato: Nedelja 09 Jun, 2019 12:34
Postovani Forumasi, dobar Vam dan zelim.
======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 1
======================
Prolece ove godine je bilo kisovito i dugo je trajao kisni period. U poljima sve je dobro rodilo, ali verovatno zbog duzeg kisnog i hladnog perioda, zetva jecma i psenice je malo okasnila, nekih 10-tak dana. A Regata ? Regata je krenula na vreme sa gomilom sveze ofarbanih camaca, servisiranim motorima, a i sa po nekim novim motorom. Tende nove sa jarkim jos ne izbledelim bojama. I ako u razgovoru sa kapetanom kabinasa, glasno primetite i pohvalite nove zavese na prozorima, nemojte se iznenaditi da cete za koji trenutak biti pozvani od strane njegove supruge na kafu. Jer ce uz kafu imati jos cime da se pohvali, recimo nekim novim detaljom u kuhinjskom delu. I kapetani ne zaostaju mnogo za svojim suprugama. Kao slucajno u razgovoru ce pomenuto: da na instrument tabli je ugradjen novi dubinomer ili tako neki detalj, kao recimo novi "cajger". Glavni kvalitet Regate je da niko ne pominje gde radi, sta radi i ne prica o problemima s posla. I sama pomisao da su pred nama Regatasima punih 15 dana plovidbe i kampovanja u prirodi, sa opravdanim razlozima unapred nas raduje.
Krajnji cilj ovogodisnje regate je Segedin, odnosno Segedinska banja sa svojom toplom izvornom vodom, znalacki smestenom u nekoliko bazena. I kad pomislim, raduje me da cu se kupati nocu u toplom bazenu. A na lepo uredjenoj obali Tise, odmah tu pored toplih bazena, stali smo ja i Ljilja i nas Malisa sa Sevom. Tisa tu pored obale lagano "curi", pa kada sam povezao vezove za obalu i izgasio motor, sa moje nizvodne strane, stali su Branko-Mika i njegova Brankica sa simpaticnim kabinasem koji se zove "Vrabac" i levim bokom su se vezali za Sevu. Inace smo svo vreme Regate do Segedina plovili zajedno. I kao i svaki put i na svakom mestu gde smo pristali, iznosimo stolove i stolice i naravno tu su sokovi i kafe. Jedino se Brankica i Ljilja dogovore koja ce od njih dve da skuva kafu. Ja i Branko-Mika, iskusni i zasluzni kapetani, koji smo bez greske doveli nase camce sa posadama iz Beograda do Segedina, sedimo u udobnim stolicama, okrenuti ka camcima i Tisi, koju obojica obozavamo i pricamo neke nase price o plovidbi, naravno. I u jednom momentu, paznju nam je usmerio stari remorker, koji je zadnji put farban mnogo odavno, ali koji je izuzetno blizu plovio uz krme svih camaca, koji su se srecom svi samo vezali za obalu i niko nije oborio zadnje sidro, inace bi ga remorker pokupio. Kad je dosao do Seve, ne smanjujuci gas, skrenuo je ka obali i naglo se nasukao u nju i tu ostao ne smanjujuci gas. Ja i Mika gledamo cutke, iznenadjeni nesvakidasnjim manevrom. Uto' izlazi prosedi covek, srednjeg rasta sa kapetanskom belom sapkom na glavi, sa svezim flekama od nafte i preradjenog ulja, plavo-belom majicom sa kratkim rukavima i belim takodje isflekanim pantalonicama. Sa pramca skace na obalu sa pramcanim konopcem u rukama i obraca nam se:
-" Izvinite, da li imate neki "klin" da ga zabodem u obalu i vezem se ?" Pogledao sam u Miku, a on tiho procedi kroz zube:
-" E' da ga j...., ja mu nedam... Dosao do Segedina bez stica za vez.... ?!?!" Ustao sam i bez reci mu dodao sa krova Seve dve stice i ponudio sam mu cekic.
-" Evo, izvol'te, a da li vam treba i cekic ?"
-" Hvala, svakako mi treba ... " Nesto kasnije su i on i njegova supruga izasli iz remorkera, skacuci sa pramca na obalu i upoznali se sa nama, predstavivsi se:
-" Dobar dan. Ja se zovem Marija, a mog muza zovu Branko. Inace smo iz Novog Sada i prvi put smo na Regati." I svi smo ustali, rukovali se i predstavili se. Malo smo se smejali na racun imena Branko,Branko i Brankica, a onda su nam ispricali neke detalje o njima samima i odlukom da kupe brod i krenu na Regatu.
Regata: prijateljstvo, druzenje i zadovoljstvo pomoci onome kome je pomoc potrebna.
Inace, remorker su kupili pred samu regatu.
-" Rekli su mom muzu da je u voznom stanju, a on poverovao i tek dan do Regate prvi put usao u brod."
-" Ma' da. Poverovao sam na rec jednom mom poznaniku s posla. Mada on je bio u pravu. Brod je u voznom stanju, a to sto svuda curi i ulje i nafta, o tome nismo ni pricali."
-" I nasa Seva je isto tako bila u losem stanju. Ali je Moma sve to sredio. A secam se kako je nafta mirisala u Sevi. Cak nam se i garderoba umirisala, ako provedemo par sati unutra u kabinama. Sad se malo oseti, ako se dok je motor vruc' otvore vrata od motornog odelenja. Inace na Sevi drzimo i voce i povrce i garderobu i ne oseca se ni malo na naftu." I tako, osam dana zajedno u Segedinskoj Banji i zdruzili smo se. Cak je i Mika oprostio Branku sto nema stice. Onda uz zajednicki rostilj i kotlice, pa i kolaci sveze ispeceni u plinskoj rerni u Sevi, ucinili su nam veoma zabavan i nezaboravni boravak u Segedinskoj Banji. A o nocnom kupanju u toplim bazenima, to je duga prica. U povratku iz Segedina, Branko je pozajmio od mene sekiru i testeru i svratio u prvi bagrenjar i odsekao nekoliko stica. Cak mislim da je to uradio na teritoriji Madjarske, na sta smo se posle salili. Branko-Mika je dokazao da se dobro razume u motoristiku pa je u slobodno vreme svojim alatom i mojim rezervnim bakarnim sajbnama zaustavio curenje nafte na motoru remorkera, a Branko je kao pravi oficir u Kanjizi kupio celo pakovanje ( bunt ) pusvalda i u motorno odelenje svoje ladje doveo u red, da je se jedva osecala nafta.
U toku plovidbe Branko i Marija su saznali da Seva posle Regate nastavlja plovidbu niz Dunav do Kladova. Mnoge veceri smo proveli uz vatru pricajuci im nase dogodovstine sa ranijih putovanja Donjim Dunavom. A Brankica nam je dala primedbu:
-" Boze Ljiljo, koliko se mi vec dugo druzimo, a ja za mnoge vase dogodovstine na Djerdapu nisam ni znala !?" A MIka se kriticki raspolozen prikljucio razgovoru:
-" Nisi cula, jer ti ljudi nisu ni pricali, zato sto si se izjasnila da tebe Djerdap ne interesuje. A ja sam te ne jedanputa ubedjivao da krenemo zajedno sa njima, a ti se plasis ! Cega se plasis ? Ovo sto oni sada pricaju, to je nesto strasno !!?"
-" Miko, ne budi takav, kakav nisi ! Znas i sam da finansijski ne bi smo mogli da izdrzimo taj put. Jel' smo racunali ! Treba nam na sve ove troskove na Regati, jos najmanje 200 litara nafte za motor, a da ne pricam koliko bi smo potrosili za osnovno odrzavanje. Mislim na hranu itd. ..." Ja sam bio uzdrzljiv u ovakvoj vrsti razgovora, ali nisam mogao da predjem preko toga da Mika voli da ide na Djerdap, a sebi ne moze da obezbedi 200 litara nafte, ako je to samo to. A ovamo mi prica kako svojoj cerci, koja ima preko 30 godina i zaposljena je, uz to ima kako kaze i lepu platu. On joj svakog leta i svake zime uplacuje hotel na moru, ove godine je u Grckoj i zimi na skijanje nista manje nego na Kopaoniku.
-" Miko. Pogledaj me u oci !! Da li treba ja da te ucim, a pametan si ? Zasto dozvoljavas, da sebe ne postujes ?" A MIka je podigao ruke i spustio ih sebi na kolena, pa kaze:
-" Sve to i nije tako. Bolje da ne pricam svoje probleme. Jedino da ih obadve najurim iz kuce i da onda zivim kako ja hocu. Drugacije ne biva !!!" I ustao je da proseta, a Malisa je uzeo lopticu i otisao za njim.
I Dunav plavi ... zadovoljava telo i oplemenjuje dusu ...
U kanalima je Branko naucio da lagano pristaje uz obalu, da manevrise koristeci kormilo i gas, kao i kopcu. Kada smo posle Backog Petrovca, izasli na Dunav kod Novog Sada, morali smo da se povinujemo nepromenljivom predlogu Branka i Marije i odplovimo uz Dunav do "Ribarca" i tamo svi zajedno veceramo na terasi jedne od kafana, uz Balasevicevu muziku. Bilo je jako lepo i prijatno vece i Branko je i u ime Marije nam saopstio:
-"Nas dvoje smo prvi put na Regati i prezadovoljni smo. Najvise smo zadovoljni sto smo vas Ljiljo, Momo, Brankice i Branko, a i tebe Malisa, upoznali i sto smo od vas dobili neprocenjiva iskustva za zivot na vodi, a da ne kazem i nesebicnu pomoc na mom brodu. Zato smo resili da idemo sa vama dalje, do Kladova. A vama Branko i Brankice, poklanjamo 200 litara nafte, da idete sa nama. I jos jednom, za sve ovo do sada, hvala vam od srca." I kucnuli smo se sa belim spricerom, hladnim.
-" Drago mi je sto se ukazala prilika da u drustvu, sa vama svima plovimo do Kladova i da vam i uzivo pokazemo lepote koje smo vam u pricama opisivali. Zivi bili vi svi meni, a i ja sa vama !!!" I jos po jednom smo se kucnuli. Ljilja nije mogla da sakrije radost sto idemo svi zajedno i vec je pocela da pravi planove sta ce mo i gde da spremamo za jela i kako. A Mika se posalio sa Ljiljom :
-" U redu su svi planovi koje si predlozila, ali ni jednom nisi rekla "ako Moma ulovi ribu ?" Vec svo vreme pricas "da ce Moma da ulovi ribu !" A Ljilja mu je odgovorila:
-" Ti si proveo sa Momom mnogo meseci u ribolovu. I ti najbolje znas kako ste lovili i da li je bilo dana da niste imali ribe ?"
-" To je bilo na Savi, a na Djerdapu ? Neznam ?" I produzili smo do kasno u noc sa salama uz sasvim dobro jelo, pilo i muziku.
Ujutru smo isplovili iz "Ribarca" sa svojim "ladjama" i lagano krenuli niz Dunav. Zaustavili smo se u obalu pre Sremsko Karlovacke marine i tu u basti kafane, kojom je rukovodio nas prijatelj Steva Bozic, popili po pice i kafu i po jednu samo sto skuvanu riblju corbu. U medjuvremenu, Ljilja je sa Marijom i Brankicom otisle su do mesare i kupile sveze zaklano svinjsko meso od vrata za raznjice na zaru. Ja sam hteo, ali me je Branko preduhitrio i otisao po karton belog Karlovackog vina. Medjutim, bilo mi je glupo da sam u Sremskim Karlovcima, a ne odem do mog prijatelja profesionalnog vinara, koji ima vinograde 8 hektara pod vinovom lozom i godinama kod njega se snabdevam sa vinom i za mene i za mog oca Vidana. I naisao je Bozicev kum, koji mi je pozajmio "moped" i otisao sam po vino sa cistim kanisterom od ekstrata koka-kole. Vrativsi se, smestio sam kanister sa vinom u boksu pod krevet, a na "go'" patos u Sevi. Tu je konstantna temperatura i vino ce se "odrzati", a s obzirom da nas je tri "pivca", onda nema bojazni da ce se vino ukiseliti. Pre ce ga nestati. U to sam ubedjen, jer je dobro drustvo, a time i raspolozenje za dobro vino uz dobar rostilj.
Ljubavno Ostrvo, nikada nije "samo".
Dosta smo se neplanirano zadrzali u Karlovcima i da ne bismo pretvorili plovidbu u obavezu, a ne u uzivanje kao do sada, stali smo na Belegiskim Adama i tu prenocili. Ja sam radi promene, a i u obavezi prema vinu, pustio jednu povrsinsku mrezu i na kratkoj rini po plovnom putu, ulovio dosta riba i prvu polovinu noci smo proveli uz vatru przeci res belu ribu i "zalivajuci" je sa dobrim vinom iz Karlovackog vinogorja. Ujutru smo posle jutarnje kafe i dorucka, a Branko i Branko-Mika su uzeli przenu ribu od nocas i slatko se najeli.
-" Gre'ota je ovako lepu i ukusnu ribu ne jesti !!" Zakljucio je Branko. A ponudjeno vino je odbio. Kaze da mu je doktor vino prepisao samo za uvece. Lako smo se po lepom vremenu spustili do Vojne Baste, gde smo stali na kafu koju je Brankica skuvala, a na Mikin predlog. I tada su nam saopstili da ipak oni ne idu dalje.
-" Pa sta je sada razlog ? Ili je razlog obavijen velom tajne ?" Pitao sam, ne krijuci nezadovoljstvo.
-" Ja cu da kazem sta je: Cerka nam se sledece nedelje vraca iz Grcke sa letovanja, pa nema ko da je doceka u stanu. Nema dete sta da jede !!" Rekao je Mika sarkasticno, ali i ocigledno veoma nezadovoljan. Mi smo se svi medjusobno pogledali sa nevericom, a Brankica je gledala u stranu od nas. I ja sam "prekrstio":
-" Mozda mi ne razumemo te probleme, ali ih uvazavamo ako su nezaobilazni. Hvala vama Brankice i Miko za drustvo i odavde plovimo separatno. Ja i Ljilja sa Malisom i Branko sa Marijom se spustamo niz Dunav, ne svracajuci u Beograd, a vas dvoje, srecan vam put do Makisa." I tako smo se i rastali. Nastavili smo plovidbu po lepom vremenu i odlicnim uslovima plovidbe i planirao sam da prenocimo na Grocanskoj Adi. Kada smo prolazili kroz Male vode, sa Brankom sam odrzavao stalnu vezu preko "SB" radio stanice i opskrbio sam ga sa informacijama: gde se koja riba lovi, gde ima crvenih kisnih glisti, a gde ima durdubaka. Gde je najbolje za kampovanje u smislu zastite, pre svega od vetra.
Kad smo bili u rejonu pre 1139-og kilometra, primetio sam da Branko zaostaje. Smanjio sam gas i pitao sam ga preko radio stanice u cemu je problem ?
-" Zadimilo se nesto oko motora i jednostavno je izgubio snagu, kao da sam mu smanjio gas. Sta da radim ?"
-" Koliko vidim, oko tebe i na daleko nema nijedno plovilo. Ja se vracam po tebe." Kada sam stigao do njih, odmah sam prisao remorkeru i propisno ga vezao uz Sevu i krenuli smo.
-" Sta ce mo da radimo Momo ?" Pitala me je Marija zabrinuto ?"
-" Stacemo ovde na "Ljubavno Ostrvo", a tu je Uca i verovatno neko od Pancevaca, koji se razumeju u brodske motore. Pa ce mo probati zajednickim snagama da ga popravimo. To se na brodovima desava, tako da nema potrebe da se sikiras." I uplovio sam sa donje strane Ostrva, A Uca i jos nekoliko ljudi su nas sacekali na Ostrvu. Vezali su Remorker samo pramcano i pozdravili smo se, a ja sam ih upoznao sa Brankom i Marijom.
=================nastavak sledi===================
Pozdrav Moma S.
======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 1
======================
Prolece ove godine je bilo kisovito i dugo je trajao kisni period. U poljima sve je dobro rodilo, ali verovatno zbog duzeg kisnog i hladnog perioda, zetva jecma i psenice je malo okasnila, nekih 10-tak dana. A Regata ? Regata je krenula na vreme sa gomilom sveze ofarbanih camaca, servisiranim motorima, a i sa po nekim novim motorom. Tende nove sa jarkim jos ne izbledelim bojama. I ako u razgovoru sa kapetanom kabinasa, glasno primetite i pohvalite nove zavese na prozorima, nemojte se iznenaditi da cete za koji trenutak biti pozvani od strane njegove supruge na kafu. Jer ce uz kafu imati jos cime da se pohvali, recimo nekim novim detaljom u kuhinjskom delu. I kapetani ne zaostaju mnogo za svojim suprugama. Kao slucajno u razgovoru ce pomenuto: da na instrument tabli je ugradjen novi dubinomer ili tako neki detalj, kao recimo novi "cajger". Glavni kvalitet Regate je da niko ne pominje gde radi, sta radi i ne prica o problemima s posla. I sama pomisao da su pred nama Regatasima punih 15 dana plovidbe i kampovanja u prirodi, sa opravdanim razlozima unapred nas raduje.
Krajnji cilj ovogodisnje regate je Segedin, odnosno Segedinska banja sa svojom toplom izvornom vodom, znalacki smestenom u nekoliko bazena. I kad pomislim, raduje me da cu se kupati nocu u toplom bazenu. A na lepo uredjenoj obali Tise, odmah tu pored toplih bazena, stali smo ja i Ljilja i nas Malisa sa Sevom. Tisa tu pored obale lagano "curi", pa kada sam povezao vezove za obalu i izgasio motor, sa moje nizvodne strane, stali su Branko-Mika i njegova Brankica sa simpaticnim kabinasem koji se zove "Vrabac" i levim bokom su se vezali za Sevu. Inace smo svo vreme Regate do Segedina plovili zajedno. I kao i svaki put i na svakom mestu gde smo pristali, iznosimo stolove i stolice i naravno tu su sokovi i kafe. Jedino se Brankica i Ljilja dogovore koja ce od njih dve da skuva kafu. Ja i Branko-Mika, iskusni i zasluzni kapetani, koji smo bez greske doveli nase camce sa posadama iz Beograda do Segedina, sedimo u udobnim stolicama, okrenuti ka camcima i Tisi, koju obojica obozavamo i pricamo neke nase price o plovidbi, naravno. I u jednom momentu, paznju nam je usmerio stari remorker, koji je zadnji put farban mnogo odavno, ali koji je izuzetno blizu plovio uz krme svih camaca, koji su se srecom svi samo vezali za obalu i niko nije oborio zadnje sidro, inace bi ga remorker pokupio. Kad je dosao do Seve, ne smanjujuci gas, skrenuo je ka obali i naglo se nasukao u nju i tu ostao ne smanjujuci gas. Ja i Mika gledamo cutke, iznenadjeni nesvakidasnjim manevrom. Uto' izlazi prosedi covek, srednjeg rasta sa kapetanskom belom sapkom na glavi, sa svezim flekama od nafte i preradjenog ulja, plavo-belom majicom sa kratkim rukavima i belim takodje isflekanim pantalonicama. Sa pramca skace na obalu sa pramcanim konopcem u rukama i obraca nam se:
-" Izvinite, da li imate neki "klin" da ga zabodem u obalu i vezem se ?" Pogledao sam u Miku, a on tiho procedi kroz zube:
-" E' da ga j...., ja mu nedam... Dosao do Segedina bez stica za vez.... ?!?!" Ustao sam i bez reci mu dodao sa krova Seve dve stice i ponudio sam mu cekic.
-" Evo, izvol'te, a da li vam treba i cekic ?"
-" Hvala, svakako mi treba ... " Nesto kasnije su i on i njegova supruga izasli iz remorkera, skacuci sa pramca na obalu i upoznali se sa nama, predstavivsi se:
-" Dobar dan. Ja se zovem Marija, a mog muza zovu Branko. Inace smo iz Novog Sada i prvi put smo na Regati." I svi smo ustali, rukovali se i predstavili se. Malo smo se smejali na racun imena Branko,Branko i Brankica, a onda su nam ispricali neke detalje o njima samima i odlukom da kupe brod i krenu na Regatu.
Regata: prijateljstvo, druzenje i zadovoljstvo pomoci onome kome je pomoc potrebna.
Inace, remorker su kupili pred samu regatu.
-" Rekli su mom muzu da je u voznom stanju, a on poverovao i tek dan do Regate prvi put usao u brod."
-" Ma' da. Poverovao sam na rec jednom mom poznaniku s posla. Mada on je bio u pravu. Brod je u voznom stanju, a to sto svuda curi i ulje i nafta, o tome nismo ni pricali."
-" I nasa Seva je isto tako bila u losem stanju. Ali je Moma sve to sredio. A secam se kako je nafta mirisala u Sevi. Cak nam se i garderoba umirisala, ako provedemo par sati unutra u kabinama. Sad se malo oseti, ako se dok je motor vruc' otvore vrata od motornog odelenja. Inace na Sevi drzimo i voce i povrce i garderobu i ne oseca se ni malo na naftu." I tako, osam dana zajedno u Segedinskoj Banji i zdruzili smo se. Cak je i Mika oprostio Branku sto nema stice. Onda uz zajednicki rostilj i kotlice, pa i kolaci sveze ispeceni u plinskoj rerni u Sevi, ucinili su nam veoma zabavan i nezaboravni boravak u Segedinskoj Banji. A o nocnom kupanju u toplim bazenima, to je duga prica. U povratku iz Segedina, Branko je pozajmio od mene sekiru i testeru i svratio u prvi bagrenjar i odsekao nekoliko stica. Cak mislim da je to uradio na teritoriji Madjarske, na sta smo se posle salili. Branko-Mika je dokazao da se dobro razume u motoristiku pa je u slobodno vreme svojim alatom i mojim rezervnim bakarnim sajbnama zaustavio curenje nafte na motoru remorkera, a Branko je kao pravi oficir u Kanjizi kupio celo pakovanje ( bunt ) pusvalda i u motorno odelenje svoje ladje doveo u red, da je se jedva osecala nafta.
U toku plovidbe Branko i Marija su saznali da Seva posle Regate nastavlja plovidbu niz Dunav do Kladova. Mnoge veceri smo proveli uz vatru pricajuci im nase dogodovstine sa ranijih putovanja Donjim Dunavom. A Brankica nam je dala primedbu:
-" Boze Ljiljo, koliko se mi vec dugo druzimo, a ja za mnoge vase dogodovstine na Djerdapu nisam ni znala !?" A MIka se kriticki raspolozen prikljucio razgovoru:
-" Nisi cula, jer ti ljudi nisu ni pricali, zato sto si se izjasnila da tebe Djerdap ne interesuje. A ja sam te ne jedanputa ubedjivao da krenemo zajedno sa njima, a ti se plasis ! Cega se plasis ? Ovo sto oni sada pricaju, to je nesto strasno !!?"
-" Miko, ne budi takav, kakav nisi ! Znas i sam da finansijski ne bi smo mogli da izdrzimo taj put. Jel' smo racunali ! Treba nam na sve ove troskove na Regati, jos najmanje 200 litara nafte za motor, a da ne pricam koliko bi smo potrosili za osnovno odrzavanje. Mislim na hranu itd. ..." Ja sam bio uzdrzljiv u ovakvoj vrsti razgovora, ali nisam mogao da predjem preko toga da Mika voli da ide na Djerdap, a sebi ne moze da obezbedi 200 litara nafte, ako je to samo to. A ovamo mi prica kako svojoj cerci, koja ima preko 30 godina i zaposljena je, uz to ima kako kaze i lepu platu. On joj svakog leta i svake zime uplacuje hotel na moru, ove godine je u Grckoj i zimi na skijanje nista manje nego na Kopaoniku.
-" Miko. Pogledaj me u oci !! Da li treba ja da te ucim, a pametan si ? Zasto dozvoljavas, da sebe ne postujes ?" A MIka je podigao ruke i spustio ih sebi na kolena, pa kaze:
-" Sve to i nije tako. Bolje da ne pricam svoje probleme. Jedino da ih obadve najurim iz kuce i da onda zivim kako ja hocu. Drugacije ne biva !!!" I ustao je da proseta, a Malisa je uzeo lopticu i otisao za njim.
I Dunav plavi ... zadovoljava telo i oplemenjuje dusu ...
U kanalima je Branko naucio da lagano pristaje uz obalu, da manevrise koristeci kormilo i gas, kao i kopcu. Kada smo posle Backog Petrovca, izasli na Dunav kod Novog Sada, morali smo da se povinujemo nepromenljivom predlogu Branka i Marije i odplovimo uz Dunav do "Ribarca" i tamo svi zajedno veceramo na terasi jedne od kafana, uz Balasevicevu muziku. Bilo je jako lepo i prijatno vece i Branko je i u ime Marije nam saopstio:
-"Nas dvoje smo prvi put na Regati i prezadovoljni smo. Najvise smo zadovoljni sto smo vas Ljiljo, Momo, Brankice i Branko, a i tebe Malisa, upoznali i sto smo od vas dobili neprocenjiva iskustva za zivot na vodi, a da ne kazem i nesebicnu pomoc na mom brodu. Zato smo resili da idemo sa vama dalje, do Kladova. A vama Branko i Brankice, poklanjamo 200 litara nafte, da idete sa nama. I jos jednom, za sve ovo do sada, hvala vam od srca." I kucnuli smo se sa belim spricerom, hladnim.
-" Drago mi je sto se ukazala prilika da u drustvu, sa vama svima plovimo do Kladova i da vam i uzivo pokazemo lepote koje smo vam u pricama opisivali. Zivi bili vi svi meni, a i ja sa vama !!!" I jos po jednom smo se kucnuli. Ljilja nije mogla da sakrije radost sto idemo svi zajedno i vec je pocela da pravi planove sta ce mo i gde da spremamo za jela i kako. A Mika se posalio sa Ljiljom :
-" U redu su svi planovi koje si predlozila, ali ni jednom nisi rekla "ako Moma ulovi ribu ?" Vec svo vreme pricas "da ce Moma da ulovi ribu !" A Ljilja mu je odgovorila:
-" Ti si proveo sa Momom mnogo meseci u ribolovu. I ti najbolje znas kako ste lovili i da li je bilo dana da niste imali ribe ?"
-" To je bilo na Savi, a na Djerdapu ? Neznam ?" I produzili smo do kasno u noc sa salama uz sasvim dobro jelo, pilo i muziku.
Ujutru smo isplovili iz "Ribarca" sa svojim "ladjama" i lagano krenuli niz Dunav. Zaustavili smo se u obalu pre Sremsko Karlovacke marine i tu u basti kafane, kojom je rukovodio nas prijatelj Steva Bozic, popili po pice i kafu i po jednu samo sto skuvanu riblju corbu. U medjuvremenu, Ljilja je sa Marijom i Brankicom otisle su do mesare i kupile sveze zaklano svinjsko meso od vrata za raznjice na zaru. Ja sam hteo, ali me je Branko preduhitrio i otisao po karton belog Karlovackog vina. Medjutim, bilo mi je glupo da sam u Sremskim Karlovcima, a ne odem do mog prijatelja profesionalnog vinara, koji ima vinograde 8 hektara pod vinovom lozom i godinama kod njega se snabdevam sa vinom i za mene i za mog oca Vidana. I naisao je Bozicev kum, koji mi je pozajmio "moped" i otisao sam po vino sa cistim kanisterom od ekstrata koka-kole. Vrativsi se, smestio sam kanister sa vinom u boksu pod krevet, a na "go'" patos u Sevi. Tu je konstantna temperatura i vino ce se "odrzati", a s obzirom da nas je tri "pivca", onda nema bojazni da ce se vino ukiseliti. Pre ce ga nestati. U to sam ubedjen, jer je dobro drustvo, a time i raspolozenje za dobro vino uz dobar rostilj.
Ljubavno Ostrvo, nikada nije "samo".
Dosta smo se neplanirano zadrzali u Karlovcima i da ne bismo pretvorili plovidbu u obavezu, a ne u uzivanje kao do sada, stali smo na Belegiskim Adama i tu prenocili. Ja sam radi promene, a i u obavezi prema vinu, pustio jednu povrsinsku mrezu i na kratkoj rini po plovnom putu, ulovio dosta riba i prvu polovinu noci smo proveli uz vatru przeci res belu ribu i "zalivajuci" je sa dobrim vinom iz Karlovackog vinogorja. Ujutru smo posle jutarnje kafe i dorucka, a Branko i Branko-Mika su uzeli przenu ribu od nocas i slatko se najeli.
-" Gre'ota je ovako lepu i ukusnu ribu ne jesti !!" Zakljucio je Branko. A ponudjeno vino je odbio. Kaze da mu je doktor vino prepisao samo za uvece. Lako smo se po lepom vremenu spustili do Vojne Baste, gde smo stali na kafu koju je Brankica skuvala, a na Mikin predlog. I tada su nam saopstili da ipak oni ne idu dalje.
-" Pa sta je sada razlog ? Ili je razlog obavijen velom tajne ?" Pitao sam, ne krijuci nezadovoljstvo.
-" Ja cu da kazem sta je: Cerka nam se sledece nedelje vraca iz Grcke sa letovanja, pa nema ko da je doceka u stanu. Nema dete sta da jede !!" Rekao je Mika sarkasticno, ali i ocigledno veoma nezadovoljan. Mi smo se svi medjusobno pogledali sa nevericom, a Brankica je gledala u stranu od nas. I ja sam "prekrstio":
-" Mozda mi ne razumemo te probleme, ali ih uvazavamo ako su nezaobilazni. Hvala vama Brankice i Miko za drustvo i odavde plovimo separatno. Ja i Ljilja sa Malisom i Branko sa Marijom se spustamo niz Dunav, ne svracajuci u Beograd, a vas dvoje, srecan vam put do Makisa." I tako smo se i rastali. Nastavili smo plovidbu po lepom vremenu i odlicnim uslovima plovidbe i planirao sam da prenocimo na Grocanskoj Adi. Kada smo prolazili kroz Male vode, sa Brankom sam odrzavao stalnu vezu preko "SB" radio stanice i opskrbio sam ga sa informacijama: gde se koja riba lovi, gde ima crvenih kisnih glisti, a gde ima durdubaka. Gde je najbolje za kampovanje u smislu zastite, pre svega od vetra.
Kad smo bili u rejonu pre 1139-og kilometra, primetio sam da Branko zaostaje. Smanjio sam gas i pitao sam ga preko radio stanice u cemu je problem ?
-" Zadimilo se nesto oko motora i jednostavno je izgubio snagu, kao da sam mu smanjio gas. Sta da radim ?"
-" Koliko vidim, oko tebe i na daleko nema nijedno plovilo. Ja se vracam po tebe." Kada sam stigao do njih, odmah sam prisao remorkeru i propisno ga vezao uz Sevu i krenuli smo.
-" Sta ce mo da radimo Momo ?" Pitala me je Marija zabrinuto ?"
-" Stacemo ovde na "Ljubavno Ostrvo", a tu je Uca i verovatno neko od Pancevaca, koji se razumeju u brodske motore. Pa ce mo probati zajednickim snagama da ga popravimo. To se na brodovima desava, tako da nema potrebe da se sikiras." I uplovio sam sa donje strane Ostrva, A Uca i jos nekoliko ljudi su nas sacekali na Ostrvu. Vezali su Remorker samo pramcano i pozdravili smo se, a ja sam ih upoznao sa Brankom i Marijom.
=================nastavak sledi===================
Pozdrav Moma S.