Stranica 3 od 3

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Utorak 11 Jan, 2022 22:36
od George
Pošto sam jesenas u temi "Calypso" obećao, i pošto u ovim zimskim danima imam vremena, odlučio sam da shodno obećanom napišem koju o Senćanskoj Čardi-vikend naselju i kafani...
Čarda… naziv za restoran u Mađarskom etno stilu karakterističan prvenstveno za Mađarsku, a onda i za Vojvodinu. Ali ovo sada nije ta čarda… ovo je nešto mnogo više od jednog bircuza u etno stilu. Ovo je mesto mnogih nezaboravnih uspomena, druženja, mesto početka i kraja velikih ljubavi, drugarstva… Mesto gde se dolazilo još u školskim danima, gde se sa drugarima prvi put zaigrala odbojka ili picigen, a i taj picigen nije isti kao drugde. Ovaj je poseban… Igra se bez mreže.
Čarda… Vikend naselje na 3,5km od Sente na desnoj obali Tise, sa dva bircuza, restoranom i starom čardom….pravom, pravcatom čardom, po kojoj je i samo naselje dobilo ime. Sada već malo oronulom, malo zapuštenom, ali u srcu i u duši još je uvek čarda. Mesto gde se uvek dobro jelo, još bolje popilo, a često i veselilo. Mesto gde nije bilo sramota ući u kupaćim gaćama i papučama, tamo se sresti sa nastavnicima iz škole, i ceo letnji raspust provesti u njoj igrajući karte sa drugarima i kupajući se u Tisi, ili pak igrati odbojku na terenima iza iste te stare čarde. Tačno preko puta, sa druge strane Tise, se nalazio salaš Fejel, smešten u šumi Banatskih voćnjaka i vinograda. Bio je u vlasništvu dve sestre u poodmaklim godinama koje se navodno nikada nisu udavale, već su celog života uz pomoć nadničara upravljale gazdinstvom. Vino sa tog salaša je na lokalnom nivou oduvek bilo cenjeno, a salaš rado posećivan kako od strane starijih, tako i od strane mladih koji su do njega stizali ili plivajući sa čarde, ili biciklima nasipom, i to iz dva pravca, iz Sente, ili iz Sanada. Eh, da, iz Sanada… Sanad, to je ono selo u Banatu, za koje se pre davno govorilo da su u njemu i dudovi pijani. Tu bi se sad i o tome dalo pripovedati, ali možda nekom drugom prilikom… A salaš, nije ni mogao biti rustičniji. Kao da je izronio iz neke poezije o Vojvođanskim salašima, sa obaveznim prastarim orajom ispod kojeg se moglo na panjevima sedeti uz čašu dobrog vina, daleko od svakodnevnih problema, u miru kojim samo jedan salaš ume da odiše. A posetilaca nikada nije manjkalo. Ako niko drugi, onda su vlasnici okolnih voćnjaka i vinograda, svraćali onako usput, kada dolaze ili pak odlaze sa svojih imanja. Vrlo često se tu zastajalo u oba pravca, na čašicu razgovora, uz rakiju ili vino, gde se raspravljalo o svemu i svačemu, pogotovo posle kojeg decija više.
A čarda sa druge strane Tise kao da je bila druga strana jedne iste celine u paru sa teta- Icukinim salašom. Kao da mu je bila starija sestra, samo je tu Tisa koja ih fizički razdvaja. U današnje vreme salaš je na žalost zapušten, do pola urušen, i što je najgore napušten. Nema više prolaznika koji bi svratili bilo samo onako usput, ili sa namerom, nema više žamora, pijanih, niti treznih gostiju. A stari oraj, još uvek prkosno stoji, zarastao u korov, kao ponosni svedok nekog proteklog melanhoničnog vremena.
Sa druge strane Tise, Čarda uspeva nekako da odoli zubu vremena, iako malo oronula, malo onemoćala, barem leti još uvek prima goste. Istovremeno, Čarda u kontekstu vikend naselja doživljava procvat, jer je u ovom današnjem vremenu prepoznata kao idealno mesto za odmor i rekreaciju, i na čijoj teritoriji vikendice niču kao pečurke. Iako možda odbojka nije na nekadašnjem nivou, za picigen se mora priznati da i on u poslednje vreme doživljava neki svoj vrhunac, sa obaveznim turnirom svakog avgusta, uz mnoštvo posetilaca.
Kao dokaz tom procvatu Čarde kao vikend naselja je česta pojava sumaglice u letnjem periodu koja se mistično nadvija nad Tisom u večernjim satima. To i nije magla već dim od mnogobrojnih roštilja i kotlića. Istinski zaljubljenici života u prirodi, u naselju usred šume na obali Tise, provedu skoro celu godinu na Čardi, izuzev možda samo par najhladnijih meseci. Nije ni čudo što je Čarda izrasla u naselje sa oko 300 placeva, sa strujom, svojim vodovodom, i uglavnom izgrađenim vikendicama, ili kamp prikolicama.
To bi bila biografija Senćanske, u narodu poznate Čarde, ili punim imenom i prezimenom Halas Čarde, koja nije samo kafana, a nije ni samo vikend naselje, a ni sportski tereni, ni samo plaža, već sve to zajedno.

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Sreda 12 Jan, 2022 16:37
od Mileta
Lepa priča. Šteta za taj Salaš preko puta. Bilo bi lepo poneki put popiti domaćeg vina ispod tog oraha. Nadam se da ću se jedne sezone otisnuti uz Tisu, pa da dobacim i do te čarde.

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 13 Jan, 2022 07:22
od nele
Bravo Djordje ! Jos jedan kandidat za dolazak na leto!

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 13 Jan, 2022 10:05
od Djordje
Često čitam opise prirode i raznih mesta po knjigama i internetu i imenjače, moram da ti kažem, da je ovo jedno od najlepših pisanija...ne znam čime se baviš ali definitivno treba da se ozbiljnije baciš na pisanje...
Baš sam uživao čitajući, a naročito što sam i sam provodio leta u tom delu naše lepe ravnice pa mi tekst budi i uspomene...nadam se da ću u godinama koje dolaze i uživo ovo sve slušati, uz djakonije koje vidim da spremaš i rakiju koju hladiš na Calypsu...
Samo napred!! :clap:

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 13 Jan, 2022 19:55
od Uros
Jos ako se nadje neka slika, bice potpun ugodjaj :obscene-drinkingcheers:

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 25 Avg, 2022 07:25
od Terca
Evo da danas častim jednu fotografiju iz Službine arhive... prepoznaćete aktere iz prethodnih pričica


Slika

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 25 Avg, 2022 13:02
od George
Jer to Riki ili Janikin ćale?

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Četvrtak 25 Avg, 2022 18:17
od Djordje
Iz profila, kao Mika Antić....

Re: Za neka dobra stara vremena...

Poslato: Petak 26 Avg, 2022 07:54
od Uros
Djordje napisao:
Četvrtak 25 Avg, 2022 18:17
Iz profila, kao Mika Antić....
Isti!